“Najgori gost ikada” nakon 18 godina objasnio zašto je zauvijek izbačen iz hotela

dijelite

 

NICK BURCHILL prije gotovo 18 godina izbačen je iz jednog hotela u Kanadi te mu je zauvijek zabranjen ulaz. Prije nekoliko dana poslao im je pismo te postao apsolutni hit na internetu, a i hotel mu je ponovo dopustio ulaz.

“Službeno sam aplicirao da mi ponovo dopuste da odsjednem u Empress hotelu. Ovo je moje pismo. Čekam odgovor. Osamnaest godina je puno vremena”, napisao je Nick te označio hotel i započeo svoju poprilično urnebesnu priču.

“Ovo se možda čini kao neobičan zahtjev, no pišem vam danas tražeći oproštaj. Prije 17 godina niz nesretnih događaja doveo je do toga da mi bude zabranjen ulaz u vaš hotel. Htio bih objasniti incident…

2001. godine sam tek počeo raditi za svog trenutnog poslodavca, XXXXX, a uz to sam bio i u Canadian Naval Reserve. XXXXX je bio domaćin konferencije u Empressu i bio je to moj prvi veliki događaj u tvrtki.

Rekao sam svojim prijateljima iz mornarice da idem na zapad i tražili su da im donesem kobasice Brother’s Pepperoni iz Halifaxa. To je lokalna delikatesa. Kako se radi o mornarici, donio sam dovoljno za cijeli brod. U žurbi, potpuno sam ispunio kovčeg kobasicama za prijatelje. Neke su bile umotane u plastiku, neke u sive vrećice. Uzeo sam sve što su mi prodali.

To je torba koju je avioprijevoznik zagubio.

Torba se pojavila sljedeći dan. Znao sam da će kobasice još biti dobre. Bile su samo kratko na sobnoj temperaturi. No trebalo je proći još vremena prije nego bi došle do mojih prijatelja pa sam ih, samo da budem siguran, odlučio držati hladnima.

Moja soba bila je lijepa i velika, na četvrtom katu. Bila je dobro opremljena, no nije imala hladnjak. Bio je travanj i zrak je bio hladan. Lak način da se hrana ne pokvari bio je da je držim pored otvorenog prozora. Otvorio sam jedno krilo i raširio pakete kobasica po stolu i po okviru prozora. Zatim sam otišao u šetnju… na jedno 4 ili 5 sati.

Kad mi je bilo dosta šetnje, vratio sam se u hotel. Sjećam se da sam šetao dugim hodnikom, otvorio vrata svoje sobe i unutra zatekao čitavo jato galebova. Nisam imao vremena brojati, ali bilo ih je barem 40 i u mojoj sobi bili su već neko vrijeme i jeli kobasice.

U slučaju da ste se pitali, kobasice rade odvratne stvari probavnom sustavu galebova. I kao što biste očekivali, soba je bila prekrivana njihovim izmetom. No ono što dotad nisam znao je da galebovi također sline. Posebno kad jedu kobasice.

Siguran sam da imate sliku u glavi. Sad, sjetite se da sam upravo ušao u sobu i iznenadio sve ove ptice. Odmah su počele letjeti okolo i razbijati stvari u očajničkim pokušajima da pobjegnu iz sobe kroz mali otvor gdje su ušle.

Manje sabrani galebovi pokušavali su izaći kroz druge, zatvorene prozore. I rezultat je bio tornado izlučevina, perja, komada salame i poprilično velike ptice koje obletavaju po sobi. Lampe su padale. Zavjese su bile rasturene. Stolić za kavu bio je odvratan.

Probio sam se kroz ptice i otvorio preostale prozore. Većina ih je odmah izašla. Jedan je probao ponovo ući i uzeti još jedan komad kobasice i u razdraženom stanju u kojem sam bio, izuo sam jednu cipelu i njome ga gađao.

I ptica i cipela izletjeli su kroz prozor. U tom trenu, preostao je samo još jedan galeb u sobi, ali bio je velik i nije htio izaći. U jednom trenu zgrabio sam ručnik iz kupaone i zaskočio ga. Podivljao je pa sam ga zamotao u ručnik i bacio kroz prozor.

Zaboravio sam da galebovi ne mogu letjeti kad su umotani u ručnik.

Sve to dogodilo se jako brzo i bilo je predvečer. A Empress služi svoj čuveni i jako popularan High Tea. Pretpostavljam da se velika grupa turista tamo uputila kada ih je prvo pogodila moja cipela, a zatim galeb umotan u ručnik (koji, usput rečeno, nije povrijeđen).

Vratimo se problemima održavanja. Soba je bila UŽASNA. Šteta je bila ogromna.

Bio sam nov u tvrtki i zaista sam se trudio da ostavim dobar dojam na ovom važnom događaju. Odlučio sam stoga nastaviti i baviti se time kasnije. Tad sam shvatio da imam samo nekoliko minuta prije važne večere i da imam samo jednu cipelu.

Izašao sam kroz bočna vrata i pronašao cipelu i ručnik koji su bili na vlažnom tlu blizu staze. Cipela je bila užasna. Odnio sam je natrag u sobu. U to vrijeme, već sam zatvorio prozore pa je miris postajao poprilično neugodan.

Ušao sam u kupaonicu i isprao blato s cipele. Lijepo se opralo, no sad sam imao jednu mokru i tamnu cipelu, a drugu svijetlu i suhu. Sad kad razmislim, trebao sam namočiti i drugu cipelu. Umjesto toga, odlučio sam osušiti mokru cipelu koristeći mali fen. I zapravo mi je dobro išlo. Zaglavio sam fen i cipela se lijepo sušila. Tad je zazvonio telefon.

 

 

 

Kad sam išao do sobe da se javim, nestalo je struje. Ispostavilo se da je fen “odvibrirao” od cipele i pao u umivaonik pun vode. Ne znam koliko sam struje u hotelu ubio, no tad sam shvatio da mi treba pomoć.

Pozvao sam recepciju i pitao da mi pošalju nekoga da mi pomogne počistiti nered. Još uvijek se sjećam izraza lica gospođe kad je otvorila vrata. Nisam imao blage veze što da joj kažem pa sam samo rekao da mi je žao i otišao na večeru.

Mislio sam da je to kraj svega, ali tad sam saznao da je moja tvrtka dobila pismo u kojem ih obavještavaju da mi je zabranjen ulaz u Empress. Zabrana koju sam poštovao gotovo 18 godina.

Sazrio sam i prihvaćam odgovornost za svoje postupke. Sad vam dolazim, s kapom dolje, kako bih se ispričao zbog štete koju sam vam nanio i da vas zamolim da ponovo razmislite o tome da mi ukinete doživotnu zabranu pristupa vašem imanju”, napisao je te zahvalio na razmatranju njegovog zahtjeva.

Priča je vrlo brzo postala viralna, Nick je ponovo dobio pristup hotelu, a našalio se kako ih je podmitio kobasicom.

 

 

 

 

index black

dijelite

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *